Đakomo Džojs

When will you write an Italian work about our town? Why not? Italo Svevo

Daleko od mora: Padova. Zatišje srednje životne dobi. Noć. Tama istorije spi u Piazza delle Erbe pod lunom. Ispod volta u mračnim stradunima pokraj reke, kurve vrebaju odveć usamljene gospare: Cinque servizi per cinque franchi. Talas mračnog prisustva, iznova i iznova i iznova.

Moje oči svenu u pomrčini, moje oči svenu u pomrčini, moje oči svenu, ljubavi.

I iznova. Ne više. Mračna ljubav. Mračna žudnja. Ne više. Zatamnjenje.

L(ij)evo, na fotografiji: “Il Metro Cubo”, brothel, Via Pescheria 7: Between the Jewish ghetto and the seaside district of Cavana the old town housed no fewer than 40 brothels where 200-400 prostitutes were available around the clock. A veiled reference to the tiny brothel named “Il metro cubo” may be found in a letter from Joyce to Svevo where Joyce refers to “the houses of public insecurity” in the area. (Preuzeto sa The Trieste of James Joyce).

U poslednjih dvadesetak godina o ovom još uvek marginalizovanom ali nipošto marginalnom, za života neobjavljenom Džojsovom delu, piše se sve više. Prevedeno je na sve veće svetske jezike (u Italiji i Španiji postoje čak dva različita prevoda) – i sve češće stranice “Đakoma Džojsa nalaze se među prstima i pred očima čitaoca, a to je ono najbitnije! “Lirski dnevnik” – 50 epifanija – omaž Trstu.

Cvet što ga je dala mojoj kćerki. Nežan dar, nežan darivatelj, nežno plavokrvo dete.

Voki Erceg

Iz Predgovora

Međutim, Džejms Džojs je i prevodio, a kada kažem prevodio mislim da je prevodio – i – poeziju. Treba uporediti njegov prevod Verlenove „Chanson d’automne” („Jesenje šansone”) i prevod Artura Simonsa (…) koliko je te prevodilačke strasti bilo u Džojsu – mada je njegov prevodilački opus ipak skroman – svedoči i podatak da je oko 1918–19, umesto kvazisoneta „Sećanje na igrače u ponoć u ogledalu”, nameravao da uvrsti pesmu austrijskog pesnika Feliksa Berana „Des Weibes Klage” (koju je Džojs preveo kao, „Lament for the Yeomen”)

PRVO IZDANJE DOSTUPNO NA