Pomes Penyeach

I am poor impulsive sinful generous selfish jealous dissatisfied kind-nature poet…

U Parizu 5. jula 1927. „Shakespeare and Company” – izdavačka kuća koju je vodila znamenita Silvija Bič objavljena je Džojsova zbirka od svega – 13 – pesama. Pesme su nastale (ili nastajale) od 1904. do 1924. godine u Dablinu, Trstu, Cirihu i Parizu, vremenski period koji obuhvata razdoblje rada na „Dablincima”, „Portretom umetnika u mladosti” i „Ulisom”; svojevrsna su lirska autobiografija pisca. Ezra Paund odbija da objavi zbirku: “They belong in the bible or in the family album with the portraits.” Ipak, knjiga je, za Džojsova života doživela – tri – izdanja; drugo izdanje (svega dvadeset i pet primeraka) „Lučijina knjiga”, koju je Lučija Džojs ilustrovala objavljeno je 1932. u saradnji „Obelisk Press”-a iz Pariza i izdavačem Dezmondom Harmsvortom iz Londona. Korice knjige, što je Džojsu naročito značajno, bile su svetlozelene, u boji njegove omiljene jabuke „Calville blanc d’hiver”.

Knjigu sam prevodio pre svega kao stilsku vežbu u vreme intezivnog rada na prevodima – songova! – „Kamerne muzike”. Uz nužan i obavezan predgovor, pesme sam – iako je i prevod svojevrsni komentar pesme – izdažno i u skladu sa sopstvenim mogućnostima komentarisao, ponekad varirajući sopstvene prevode: Jer (ne) postoji konačan prevod pesme! U prvo izdanje uvrstio sam, valjda premijerno, prevod Džojsove deseteračke invektive „Gas from a Burner”.

Cvet darovan mojoj kćeri

 

Kao i ova ruka što je daje
Ko đul tanana je i ova ruka bela
I sve bleđa duša joj se predaje
Vrtlozima vremenskoga vrela

Kao đulistan-tanan – tanano
Ti divlje čudo
U spokojnom oku ti si sneno,
Plavokrvo moje čedo

Trst, 1913.

Voki Erceg

Iz Predgovora

Međutim, Džejms Džojs je i prevodio, a kada kažem prevodio mislim da je prevodio – i – poeziju. Treba uporediti njegov prevod Verlenove „Chanson d’automne” („Jesenje šansone”) i prevod Artura Simonsa (…) koliko je te prevodilačke strasti bilo u Džojsu – mada je njegov prevodilački opus ipak skroman – svedoči i podatak da je oko 1918–19, umesto kvazisoneta „Sećanje na igrače u ponoć u ogledalu”, nameravao da uvrsti pesmu austrijskog pesnika Feliksa Berana „Des Weibes Klage” (koju je Džojs preveo kao, „Lament for the Yeomen”)

PRVO IZDANJE DOSTUPNO NA
September 15, 2025

Jedan prilog hrono-orgiji

August 10, 2025

Sećanje na igrače u ogledalu u ponoć

August 8, 2025

Prevodiočev “Tilly” ili “Spaljivanje Dablinaca”

August 7, 2025

Pre predgovora – predgovor

Jedne prilike, ne samo da bih zadržao misli na knjizi koju prevodim, već da bih u potpunosti obratio pažnju na način na koji trgovci izvikuju i nude svoje proizvode, spustio sam se na tzv. gradsku pijacu u Banjaluci; naslov zbirke „Pomes Penyeach” – treba čitati kao pomes penič – oponaša taj užurban govor trgovaca, ali ne treba zaboraviti, napominje francuski prevodilac Žak Borel, i „da su sve pijace ovog sveta pune slovnih grešaka”!**

Iz Predgovora ("O naslovu. Cheapen Eponyms": Ili kupite ovu knjigu, svega dvanaest franaka".Voki Erceg

Autor fotografije: Dragica Mugoša